Riječki slikar i večita jurnjava, bez odmora i kraja
Naslikane žene, neuhvatljivi muškarci
Zašto ste stavili sliku gole žene na naslovnu knjige o Udatniju, prekorevajući nas je sačekao jedan Riječanin? Poznavao sam Udatnija, pratio njegov rad i ova slika gole žene ne predstavlja suštinu njegovog rada, a na naslovnoj strani trebalo bi da bude slika koja je suštinska za njega, nastavljao je da prigovara, a već smo ušli u dvoranu gde su bile izložene slike Udatnija. Ervin Dubrović, doskorašnji direktor gradskog muzeja, ljubazno ga je saslušao i upitao, Koja bi slika po Vama mogla najbolje da predstavi Udatnijev rad, njegov opus je veliki, ima mnogo slika i sa raznim temama? Bundžija je poduže ćutao, treptao i slegnuo ramenima, Nađite je Vi, Vi ste stručni, ali ja znam da ova nije!
Prošle nedelje moj prijatelj Dubrović, vrstan poznavalac svih umetnosti Rijeke, Opatije i Sušaka i pisac mnogih knjiga od ’Merike o iseljavanjima iz Srednje Evrope preko Rijeke za Ameriku, zatim studije o izgradnji i razvoju riječke luke, pa Rijeka – južni pol Srednje Evrope, enciklopedije mnogih značajnih stvaralaca riječke regije iz različitih struka, pozvao me da dodjem i pogledam izložbu Udatnijevih radova, a i prisustvujem promociji njegove najnovije knjige Istorija slikarstva Rijeke od 1891. do 1941. Nisam skoro bio na tako masovnoj promociji jedne knjige, bilo je preko dvesta posetilaca, reklo bi se cela Rijeka i sa bivšim i sadašnjim gradonačelnikom. Planirana je i promocija u Beogradu, u maju ili početkom juna, pa ću o ovom raskošnom delu opširnije pisati kasnije.
Priznajem da sam sada prvi put čuo za Vladimira Udatnija i kada sam video njegove slike preplavilo me i divljenje i iznenađenje. Obično se na izložbama sa mnogo slika protrči, više se gledaju drugi posetioci nego slike, padnu dve-tri u oči i brzo se ode. Tri dana za redom dolazio sam da ih gledam i pred svakom poduže stajao, čitao je, meditirao i uživao. U svakoj sam, od portreta, aktova, preko pejzaža i urbanih fleševa, do apstrakcija i klovnova i harlekina nalazio zanimljivu priču. Šta biste učinili da niste slikar, pitao je novinar umetnika početkom šezdesetih? Pokušao bih opet iznova!
On je Slavonac, došljak u Rijeci, ali ovde su svi imali svoju šansu, upućuje me Ervin, stigao je posle rata, jedan je od najboljih umetnika koje imamo, slikar koji je ostavio trag, intenzivno je stvarao pedesetih, šezdesetih i početkom sedamdesetih, izlagao je mnogo, imao je i dve izložbe u Beogradu; relativno je mlad umro, u 52. godini, njegove slike imaju cenu i ove izložene uglavnom su iz privatnih zbirki. Bio je potpuno svoj, boem. Srećko Cuculić, ovdašnji književnik, upoređuje Udatnija sa Van Gogom po energiji na ivici nervnog sloma koju je ulagao u svoje stvaralaštvo, pratio ga je u stopu u noćnim druženjima, video i čuo registar svih njegovih raspoloženja. Fasciniran, napisao je o slikaru i roman Harlekini i dramu Mesec na trgu.
Odmah sam primetio nekoliko ženskih aktova, dakle nije bio u pravu onaj što nam je prigovarao na ulazu, ali ne zbog broja koliko tih slika ima, nego po erotskom intenzitetu u kome su urađeni i koji svedoči da je Udatni bio opsednut lepim i strastvenim ženama. Toliko su toplo i nežno ti aktovi urađeni da je nemoguće da se mnogima ne dopadnu, ali njihova erotska moć neke će i uplašiti, kao što se dogodilo sa našim kritičarom sa početka teksta.
Nametnuo mi se međutim portret njegove majke malog formata, ali količina brige na njenom licu je tolika da mi poput magneta skreće i zadržava pogled, uprkos ženskim energijama s drugih slika. Žena je dominirala Udatnijem, bez nje ne može ni u slikama sa harlekinima koji ironijom i smehom izvrću stvarnost oko sebe. Prikazuje za muškarce dve iskonske manifestacije žene - kao brižne majke koje sa zebnjom bdiju nad njima i kao vatrene ljubavnice koje im se u slasti predaju. Majka je jedna i zadata, pred njom je sin, a pred svim ostalim ženama je u ulozi muškarca, muža, ljubavnika. Bez zagrljaja i jednih i drugih nema mu života.
Ma gde su ti muškarci, pita jedna moja poznanica, majke ih razmaze, vaspitaju ih tako da su neuhvatljivi, nevidljivi, nikada ih nema kada treba da ih ima? Gde su? Na fudbalskim utakmicama!? Stadion je njihova sigurna kuća!
(4. april, 2025.)